Svet

Svet u kome živimo

Današnji svet bi se mogao opisati kao džungla u kojoj dominiraju najkrvoločnije zveri. Iako te zveri imaju izgled ljudi, i čak nose kravate, odela i lakovane cipele, karakter tih bića jasno ukazuje da to nisu ljudi. 

Foto: Shutterstock

U nauci o životu (biologiji) postoji nešto što se zove “biološki ključ”. Na osnovu prepoznatljivih bioloških osobina, odnosno “biološkog ključa”, moguće je prepoznati šta je ruža, a šta tigar ili glista, ili neki drugi organizam. Biološki ključ na osnovu koga se prepoznaje šta je (ili ko je) “čovek” jeste “moralni zakon”.

Bića koja žive po moralnom zakonu zovemo “ljudima”, a bića koja samo izgledaju kao ljudi, a ne žive po moralnom zakonu, zovemo “čudovištima”, jer to što oni čine ne može ih svrstati u nijednu životinjsku grupu (životinje ne čine tako monstruozne stvari)

Ono što je takođe karakteristika ovog sveta jeste da čudovišta u ljudskom obličju kontrolišu sve aspekte javnog života.

Posledica toga je:
1. Uspostavljanje sistema obrazovanja koji od dece pravi narkomane, lenjivce i materijaliste,
2. Upostavljanje medijskog sistema koji promoviše razvrat, destrukciju i najgore oblike perverznog materijalističkog ponašanja,
3. Uspostavljanje ekonomskog sistema koji je u funkciji stvaranja materijalnih bogatava “po svaku cenu”, gde se ne razmišlja o tome “šta će biti sutra”, i “da li ćemo živi dočekati sutrašnji dan”.

Zbog svega pomenutog, savremena društva su sastavljena od ljudi koji masovno sebi oduzimaju život. Istraživanja jasno pokazuju da su vodeći uzroci bolesti i smrti povezani sa čovekovim ponašanjem koje bismo mogli nazvati “samoubilčkim”.

Foto: Shutterstock

Ali, ne samo da čovek uništava svoj život, on takođe uništava i sve oko sebe. Uništenje je naročito ubrzano razvojem nauke u 20. veku. Nekada je u svetu izumirala jedna biljna ili životinjska vrsta na svake četiri godine (ili 25 vrsta na 100 godina), a u 20. veku je zbog čovekovog destruktivnog ponašanja izumrla jedna četvrtina svih biljnih i životinjskih vrsta.

Poznato je da šume predstavljaju pluća naše planete jer preko listova oslobađaju kiseonik potreban za disanje. Takođe, šume preko korena izvlače vodu iz zemlje i oslobađaju je u atmosferu, a ta voda kasnije ponovo pada na zemlju u vidu kiše i čini da zemljište bude zdravo. 

Na žalost, šume su danas masovno posečene, a taj proces se nemilosrdno nastavlja, što izaziva stvaranje pustinja u onim regioni ma koji su nekada imali plodno zemljište i šumovite predele. Glavni uzrok seče šuma je neverovatan – potrebno je da se stvore pašnjaci na kojima će pasti stoka za proizvodnju hamburgera.

I dok na jednoj strani sveta ljudi masovno jedu nezdravu hranu i zbog toga masovno umiru od bolesti srca, na drugoj strani sveta dolazi do stvaranja velikih pustinja i masovnog umiranja od gladi (svakoga dana širom sveta više od 45.000 ljudi umire od gladi, od kojih je 38.000 deca).

Foto: Shutterstock

Sagorevanje nafte i uglja, kao i spaljivanje šuma i oslobađanje drugih otrovnih gasova u atmosferu uzrokuje rapidan porast koncentracije ugljen-dioksida u atmosferu, što izaziva veliki porast globalne temperature koji dodatno otežava i onemogućava život na našoj planeti. 

Trendovi uništenja su izuzetno veliki, i to na svim poljima, ali pošto su mediji pod kontrolom onih koji izazivaju uništenje, u javnosti se stvara lažna slika da “stanje nije tako loše”, i da će se “svi problemi uskoro rešiti”.

I kao što su vodeći materijalisti odlučni da dostignu sve zacrtane ciljeve i ispune sve svoje sebične i materijalističke želje, tako su odlučni i da se nemilosrdno obračunaju sa svakim ko im se suprotstavi na njihovom putu. Možda najbolji opis ovakvog stanja dao je jedan od najcenjenijih novinara u Americi, Džon Slinton, nekadašnji šef osoblja magazina New York Times:

“U današnjoj Americi više ne postoji sloboda štampe. To znamo i vi i ja. Kada bih dozvolio da se pošteno mišljenje objavi barem u jednom broju mojih novina, izgubio bih posao za manje od 24 sata.

Posao nas novinara je da uništimo istinu, da lažemo u oči, da iskrivljujemo, ocrnjujemo, da iskorištavamo tuđu pohlepu i da prodajemo svoju zemlju i rasu zarad kore hleba. To znamo i vi i ja. I kakva je to ludorija, ova navodna sloboda štampe?

Mi smo marionete bogatih. Oni vuku konce, a mi igramo. Naši talenti, naše mogućnosti, naši životi, sve je to svojina drugih ljudi. Mi smo intelektualne prostitutke.”

Foto: Shutterstock

Treba istaći da sve poluge vlasti u ovom svetu kontrolišu muškarci, i to oni muškarci koji su prihvatili materijalizam kao svoju ideologiju i sistem vrednosti.

Žrtve takve ideologije su uglavnom žene, deca i starci, kao i muškarci koji nisu dovoljno jaki da opstanu u areni krvoločnih zveri koje se bore za viši status na lestvici materijalizma. Žene se uglavnom tretiraju kao roblje, seksualni objekti ili “dežurni krivci”.

Briga za decu skoro da ne postoji, zbog čega je maloletnička delikvencija u velikom porastu, a samoubistvo kod tinejdžera poprima razmere epidemije. Stari i bespomoćni ljudi su uglavnom zanemareni, i dane provode napušteni od svojih “bližnjih” koji su prezauzeti “trkom za životom” (dostizanju ciljeva koji se ne mogu dostići).

Istraživanja pokazuju da se broj prirodnih katastrofa i zemljotresa rapidno povećava u zadnjih nekoliko vekova, a naročito u zadnjih nekoliko decenija. Izgleda kao da ovaj svet juri u propast. Prognoze naučnika o budućnosti planete su tako sumorne, da se uglavnom objavljuju samo po stručnim naučnim časopisima koje čita mali broj ljudi. 

I pored naizgled mračne slike savremenog sveta, videli smo da kod čoveka postoji ideja o jednom lepšem svetu, o jednom savršenom svetu. Oni koji prihvataju duhovni sistem vrednosti smatraju da je moguće plivati nasuprot rečnog toka koji vodi u provaliju i da je moguće izaći na obalu gde postoji jedan drugi, lepši svet.

Foto: Shutterstock

Ukoliko čovek izabere stil života koji nije materijalistički, otvaraju mu se velike mogućnosti već danas. U isto vreme duhovnim načinom života moguće je podstaći ljude iz našeg okruženja da razmišljaju o postojanju “nečeg drugog”, o postojanju jednog drugog života i drugog sveta. 

Dakle, postoji pozitivan izbor, nešto što svako može da izabere, ali potrebno je uložiti napor da bi se isplivalo na obalu nasuprot rečnom toku koji vodi u provaliju. Svaki čovek ima snage za to.

Dr Miroljub Petrović

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

NAJČITANIJE

Poželjno kopiranje i uzimanje sadržaja bez dozvole

Za sve informacije pišite nam na

office[at]i1info.net

Copyright © 2015 Flex Mag Theme. Theme by MVP Themes, powered by Wordpress.

To Top