Istorija

Vremeplov: Od kućnog porođaja do modernih porodilišta i nazad

Možete li zamisliti porođaj bez epidurala, antibiotika, neonatalne nege i doktora koji znaju da bi trebalo da operu ruke pre nego što počnu da vas porađaju?

Foto: Porođaj nekada

Evo kako su se nekada žene porađale.

1900. – 1910.

Budući da je u to vreme bilo malo otvorenih bolnica, kao i da je moderna medicina bila tek u nastanku, majke su decu uglavnom rađale kod kuće. Iako su babice postojale, doktori su obavljali većinski deo posla, a porođaji su bili prirodni – u svakom smislu te reči.

1910. – 1920.

Kada bi došao trenutak porođaja, majke su imale nešto više mogućnosti nego ranije. Iako je većina beba na svet dolazila kod svojih kuća uz asistenciju doktora i babica, 1914. godine otvoreno je i prvo porodilište. Te iste godine porasla je i popularnost kontroverzne metode Twilight Sleep (spavanje u suton), koja je podrazumevala da se majkama da određena doza morfijuma i skopalamina.

Razlog je bio i više nego dobar – žene su mogle da prespavaju ceo porođaj. Ipak, postojao je veliki problem – većina majki i dece je umirala.

Foto: Redbookmag.com/Twilight Sleep metoda

1920. – 1930.

Pored još popularne metode “Twilight Sleep”, doktori su rutinski prisilno širili grlić materice, zatim su davali etar tokom druge faze porođaja, vršili epiziotomiju, izvlačili bebu forcepsom, a onda izvlačili placentu izazivajući kontrakcije lekovima. Na kraju su ušivali ranu od epiziotomije.

1930. – 1940.

Sa Velikom krizom (poznatijom još kao i Velika depresija) u punom zamahu, žene su imale manje prihoda na raspolaganju, ali budući da je bezbednost dece najzad bila na prvom mestu, gotovo 75% porođaja vršilo se u bolnicama.

Nažalost, ova “sigurnost” je značila gotovo duplo veći porast smrtnosti novorođenčadi i to uglavnom zbog nepotrebnih intervencija koje su vršene prilikom porođaja. Metoda “Twilight Sleep” se i dalje koristila pri svakom porođaju, ali su žene počele da se žale da ne mogu ničega sa porođaja da se sete.

Foto: Redbookmag.com

1940. – 1950.

I tokom ove dekade, metoda “Twilight Sleep” bila je rasprostranjena, međutim, nakon što je doktor Grantli Dik-Red 1944. godine objavio knjigu „Porođaj bez straha“, žene su drugačije počele da gledaju na porođaj i konačno su neke nove metode počele da se razmatraju.

1950. – 1960.

90% mališana rađalo se u bolnicama, a takođe je i sve više žena počelo da se žali na ozloglašenu metodu uspavljivanja na porođaju. Osim toga, u javnosti su se pojavile i zastrašujuće fotografije sa porođaja, te je najzad “Twilight Sleep” počeo sve manje da se koristi.

Tokom ovog perioda izmišljen je i ultrazvuk, ali je njegova upotreba bila namenjena prvenstveno za proveru zdravstvenog stanja bebe, ne i za otkrivanje pola.

1960. – 1970.

Gotovo svi porođaji su se vršili u okviru bolnica, a doktori su najzad mogli, pomoću tek izmišljenih sistema, da prate rad bebinog srca prilikom porođaja. Antibiotici su postali standardna terapija u postnatalnoj nezi, pa se samim tim smanjio i procenat smrtnih slučajeva.

Foto: Ina Mej Gaskin 70-ih godina osniva centar za porađanje i podiže svest o kućnom porođaju

1970. – 1980. 

Prilikom porođaja u bolnici, žene su imale mnogo više opcija za ublažavanje bolova i druge intervencije. “Twilight Sleep” se više nije primenjivao, već su ga zamenile tehnike poput porođaja u vodi, kao i Lamaze tehnike, koja se u početku bavila isključivo tehnikama disanja koje pomažu trudnici da lakše podnese kontrakcije tokom porođaja.

Žene su ohrabrivane da učestvuju u svom porođaju, koliko god mogu. Ovo je bila i decenija kada je epidural postao popularan. Nažalost, epidural je usporavao kontrakcije na polovini porođaja, pa je u ovo vreme izmišljen i Pitocin (lek koji se koristi za izazivanje kontrakcija).

1980. – 1990.

Gotovo polovina žena u svetu odlučivala se za epiduralnu anesteziju na porođaju, a takođe je poboljšana i ultrazvučna dijagnostika, pa su roditelji imali priliku da po prvi put čuju otkucaje srca svoje bebe i vide je dok je još u stomaku.

Foto: Shutterstock

1990. – 2000.

Sve žene su se porađale u bolnici, a konačno su njihove želje bile na prvom mestu, pa su mogle, umesto doktora, da donose odluku o tome kako će se njihov porođaj odvijati (naravno, ako je sve u redu).

Sve više se primenjivala amniocenteza, invazivna dijagnostička analiza koja utvrđuje prisustvo hromozomskih abnormalnosti kod bebe pre nego što dođe na svet, a takođe je i utvrđivanje pola pomoću ultrazvuka postalo rutina.

Amniocenteza je postala standardan pregled kod žena preko 35 godina starosti. Ta godina je uzeta kao presek jer je verovatnoća da će beba imati neki hromozomski poremećaj tokom 35. godine, ista ili veća kao i verovatnoća da se tokom amniocenteze povredi fetus ili izazove pobačaj. Postoji 1,5% šanse da se ošteti fetus ili izazove pobačaj, tokom ovog pregleda.

2000. – 2010. 

Žene su se i tokom ove dekade porađale najviše u bolnici, ali sve više majki odlučuje se za porođaj kod kuće, uz prisustvo lekara i babice. Povećao se i broj carskih rezova, koji su spasili mnoge živote, ali sve više istraživanja sugeriše da carski rez ne bi smeo da bude izbor, ukoliko nije neophodno.

Foto: Pinterest

Međutim, po prvi put se povećala smrtnost majki u ovom periodu. Iako je u pitanju bio vrlo mali porast (13 smrtnih slučajeva na 100 hiljada žena, 2004. godine), podaci su zabrinuli i lekare i žene, a istraživači su okrivili povećanje gojaznosti, ali i carski rez.

Za nešto više od sto godina porođaj se opet preselio u porodične kuće, doduše u manjem procentu, ali napredak je primetan.

Istraživanja su pokazala da kućni porođaj podjednako siguran kao bolnički. Štaviše, porađanjem kod kuće (ukoliko ste zdravi) možete izbeći brojne komplikacije, nepouzdane i štetne testove, kao i carski rez koji doktori često nameću bez ikakve potrebe za tim.

Kako saznati sve o kućnom porođaju?

Vodič za prirodni porođaj je najbolja knjiga o prirodnom (kućnom) porođaju koju je inače pisala poznata svetska babica Ina Mej Gaskin.

Svaki čovek (i muškarac i žena) bi obavezno trebalo da je pročitaju. To važi i za osobe koje ne planiraju da više budu roditelji jer je potrebno da i oni znaju važne stvari oko porađanja, kako bi posavetovali i uputili mlađe. Knjigu možete poručiti na ovom linku ili je besplatno preuzeti u PDF formatu ovde.

Kućni porođaj u Srbiji

Ivana Veličkov je student babištva i divna žena koja organizuje obuke za babice, a svakog meseca održava i kurseve za trudnice. Više informacija možete pogledati na njenom Facebook profilu.

Ivana Veličkov u trenucima nakon porođaja

Kako je Ivana počela da se bavi ovim poslom i kako je izgledao njen kućni porođaj pročitajte tako što ćete kliknuti na naslov ispod:

Ivana iz Beograda je dvoje dece rodila kod kuće – ovako je to izgledalo

Izvor: Yumama.com/I1info.net

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

NAJČITANIJE

Poželjno kopiranje i uzimanje sadržaja bez dozvole

Za sve informacije pišite nam na

office[at]i1info.net

Copyright © 2015 Flex Mag Theme. Theme by MVP Themes, powered by Wordpress.

To Top