Život žena na carskom dvoru u Rusiji u 16. veku prikazan je u knjizi “Istina o Ivanu Groznom”. Tekst pokazuje da žene nisu bile ropkinje, nego kako su bile čuvane, imale su sve što im treba (sluškinje i dr), mogle su da idu gde god žele, uz dozvolu muža, i uz zaštitu straže.
“Žene su imale pravo da u svojim odajama nose samo košulju. Osim toga, to im je služila i kao kućna haljina. Ugledne dame iz moskovskog visokog društva toga vremena, Čak i odevene po svim propisima, nisu smele da se slobodno pokazuju. Za svakog člana carske porodice bile su pripremljene posebne prostorije, koje su bile povezane sa drugim delovima dvora hodnicima. Način života uglednih gospođa u to vreme bio je sledeći:
posle jutarnjeg bogosluženja, ona je odlazila u svoje odaje i tamo se zanimala ručnim radom i drugim poslovima, zajedno sa svojim sluškinjama. Ugledne žene bile su izolovane, “kao u muslimanskim haremima” (ovde se misli, pre svega, na strogu zabranu muškog prisustva u ženskim odajama), a “carevne (žene iz carske porodice) su bile najizolovanije”.
Provodeći dane u svom društvu, one nisu smele da se pokazuju pred ljudima, dok posle udaje nisu mogle nikuda da krenu bez muževljeve dozvole, Čak ni u crkvu, a svaki put su ih u stopu pratili stražari-sluge. Prostorije uglednih žena nalazile su se “u dubini doma”, koje su imale posebni ulaz, čiji se ključ uvek nalazio kod muža u džepu. U žensko krilo posebnih odaja nije smeo da kroči nijedan muškarac. Izaći otuda, ona je mogla samo sa dozvolom supruga i u pratnji mnogobrojnih slugu i sluškinja, koji su se uvek starali o propisnom odevanju svoje gospodarice.”
Izvor: Knjiga “Istina o Ivanu Groznom”
Због чега је овај руски цар обележен као “такозвани”?
И аутор и редакција могли су се бавити питањем како је његов надимак погрешно преведен на србски – он није “грозни”, он је ИВАН СТРАШНИ.
Zato što mu je taj nadimak nametnut.